sreda , avgust 7 2019
Naslovna / MUDROSTI / KLJUČEVI PODSVESTI: Kako postići unutrašnji mir
Foto-ilustracija: pixabay.com

KLJUČEVI PODSVESTI: Kako postići unutrašnji mir

Stil života danas je takav da retko ko ima unutrašnji mir, iako je to, zapravo, prirodno stanje čovekove psihe. Međutim, načinom života koji nije prilagođen našoj suštini, stvorili smo drugu prirodu, čije je normalno stanje uznemirenost, stres… Šta raditi?

Prva stvar koju treba shvatiti jeste da ne postoji adaptacija na stres. Lakše ćemo se prilagoditi nuklearnom zračenju nego stresu. Čovek jednostavno nije biće napravljeno da živi pod stresom.

Možemo se navići na stres, ali to samo znači da smo potisnuli sebe i počeli da živimo po automatizmu. Naša prava priroda, unutrašnji mir i tišina, sada su postali daleka sećanja u koja smo počeli da sumnjamo.

Slično je sa životinjama u kavezima – ako su nekad bile slobodne, pa uhvaćene i zatvorene, život u kavezu im slomi psihu na taj način da one više ne veruju da sloboda postoji, a sećanje koje imaju ne razlikuju od snova.

Foto-ilustracija: Eddi van W. via Foter.com / CC BY-ND
Foto-ilustracija: Eddi van W. via Foter.com / CC BY-ND

Tako je i naša prava priroda postala kao daleki san koji smo sanjali u detinjstvu, dok je automatizovana, veštačka, društvena stvarnost postala naša realnost. Da bismo postigli unutrašnji mir, potrebno je duboko razumevanje svega ovoga. Zašto?

Zato što je za ostvarenje unutrašnjeg mira neophodno osloboditi se života pod stresom. Kao što smo rekli, adaptacija na stres ne postoji, zato je neophodno da uklonimo stres iz svog života.

Svako će reći – nemoguće je da uklonim stres iz svog života, stres mi dolazi od posla, a od toga živim i ne mogu da uklonim izvor stresa. Srećom to je samo delimično tačno.

Istina je da ne možemo da pobegnemo od društva za koje smo vezani poslom, porodičnim i prijateljskim odnosima, a ne možemo ni da ga promenimo – ali možemo da menjamo sebe.

Foto-ilustracija: pixabay.com
Foto-ilustracija: pixabay.com

Sve što je za nas izvor stresa, a dolazi spolja, ima svoj odraz u nama. Za nekog drugog čoveka ista ta situacije ne bi bila stresna ili bi to bila na sasvim drugačiji način. Zato, treba da upoznamo taj odraz, da ga ispitamo i proučimo, a potom taj model, taj psihički oblik – promenimo. To neće biti kraj stresa i uznemirenosti, ali ako se naš život zbog toga barem malo promeni, to je dobar rezultat.

Navikli smo da posmatramo svoj život kao nešto što se dešava spolja – živim u toj i toj državi, političari nam kroje sudbinu, šef na poslu me maltretira, gužva je u prevozu… sve su to nepromenljive koje su zaista tu, ali to nije naš život.

Naš život se događa iznutra, u nama, kao odraz svega toga. Taj odraz je, naravno, živ i ima svoje navike. Većina ljudi ima loše navike unutrašnjeg odražavanja društvene stvarnosti i tada se ona preslikava u njihovu psihu takva kakva jeste – svakako pogrešna za nas. Većina ljudi, takođe, pogrešno očekuje da neki drugi ljudi konačno peuzmu odgovornost i stvore zdravo društvo, koje bi onda i od nas napravilo zdrave pojedince…

Foto-ilustracija: pixabay.com
Foto-ilustracija: pixabay.com

Društvo u kome živimo, čak i ono u razvijenim zemljama, nije zdravo i sigurno još dugo neće biti. Zato ne treba pogrešno očekivati da se nešto spolja promeni. Sami treba da pravimo promene u svom unutrašnjem prostoru. On je naš i možemo da ga menjamo kako hoćemo. To niko ne može da nam oduzme.

Ako me šef svakodnevno „maltretira“, mogu na hiljadu načina da se postavim prema tom svom iskustvu. Mnogi od tih načina su aktivni i podrazumevaju menjanje tog iskustva. Najbolji način je onaj koji nam dozvoljava da učimo iz svega toga. 

Kada uspem da transformišem svoje iskustvo – promeniće se i šefov odnos prema meni, makar on bio neizlečivi psihopata. Svaka situacija ima dva kraja, a nama je bitan samo onaj koji se nalazi u nama.

Kad god se nađete u stresnoj situaciji iz koje biste najradije pobegli, pitajte sebe – šta to znači za mene? Svako doživljava stvarnost drugačije, a naš zadatak je da odgonetnemo kako je baš mi doživljavamo, a ne da vodimo računa o drugima.

Foto-ilustracija: Moyan_Brenn via Foter.com / CC BY
Foto-ilustracija: Moyan_Brenn via Foter.com / CC BY

Ako svakodnevno pitate sebe ovo jednostavno pitanje, vremenom ćete svoju percepciju premestiti od spolja ka unutra i lako videti sve oblike koji nastaju pod uticajem društvene stvarnosti. Niko nam ne brani da ih svojom maštom dopunimo ili izmenimo tako da nam ne predstavljaju problem.

Na ovom putu samoistraživanja i sazrevanja – u jednom trenutku naiđemo na unutrašnji mir. Shvatamo da je on oduvek bio tu, samo mi nismo bili s njim. Shvatamo da je on naše prirodno stanje i da nije potreban napor, sati meditacije i duhovnog pregnuća da bismo ga postigli.

Ako nemamo mir, onda ga nemamo. Priznanje je korisnije od pokušaja da ga veštački stvorimo. Ako se zapitamo zašto ga nemamo, već smo napravili prvi korak ka njemu.

Novo doba

Pročitaj još

Sedmodnevni retreat (ritrit) pet elemenata u nama i oko nas, na Staroj planini!

Dobro došli na sedmodnevno povlačenje na Staroj planini. Ako ste umorni od gradskog života, svakodnevnog …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *